‘Cyber bullying by faceless bureaucracy’ u domeni nacionalnog financiranja znanosti

‘Cyber bullying by faceless bureaucracy’ u domeni nacionalnog financiranja znanosti

U razdoblju od 02. do 06.12.2019. godine, Violence Research Lab proveo je on-line anketiranje o ‘cyber bullying by faceless bureaucracy’ u domeni nacionalnog financiranja znanosti među aktualnim i bivšim voditeljima HRZZ projekata. Anketiranje je provedeno u sklopu projekta UIP-2017-05-8876 sufinanciranog od strane Zaklade. U fokusu ove eksplorativne studije su iskustva voditelja HRZZ projekata sa Zakladom, prvenstveno vezano uz njihov osjećaj bespomoćnosti naspram birokratskog djelovanja Zaklade, a što karakterizira kibernetičko zlostavljanje od strane bezlične birokracije. Pri tome ‘cyber’ aspekt proizlazi iz virtualne naravi te suradnje (dakle, suradnja bez osobnog ili telefonskog kontakta – sva se ‘komunikacija’ odvija elektroničkom poštom), a bezličnost birokracije proizlazi iz potpune anonimnosti ‘sugovornika’ s kojim se dopisuju voditelji (identitet sugovornika je „Zaklada“). Svi anketirani voditelji su naveli da sa Zakladom komuniciraju pretežito pisanim putem (e-mail).

U tekstu e-maila koji je poslan aktualnim i bivšim voditeljima projekata objašnjena je svrha istraživanja kao i da je sudjelovanje u anketiranju dobrovoljno i anonimno. Na anketu je odgovorilo 89 ispitanika, odnosno 12% od 734 upitanih voditelja projekata (2013-2019), a čiji su kontakt podaci prikupljeni pomoću javno dostupne HRZZ baze projekata i javno dostupnih kontakt podataka voditelja projekata. Na sva povratna javljanja kontaktiranih voditelja HRZZ projekata (upiti, prijedlozi, pohvale, kritike i sl.) je dostavljen odgovor. Dodatna saznanja o ovom obliku kibernetičkog zlostavljanja do kojih smo došli temeljem velikog broja povratnih javljanja voditelja s detaljnim opisima konkretnih primjera nisu predmet analize podataka, već će se po potrebi i u anonimiziranom obliku koristiti za interpretaciju podataka (isključivo uz prethodno pribavljenu suglasnost voditelja).

Reprezentativnost uzorka: 75% anketiranih voditelja koji su sudjelovali u anketiranju pripada skupini već afirmiranih znanstvenika (voditelji znanstveno prepoznatljivi po dosadašnjim postignućima te mentorskim sposobnostima), dok preostalih 25% čini skupina mladih znanstvenika. Anketirani uzorak je u tom smislu svakako reprezentativan u odnosu na ciljnu skupinu ispitanika i dostupne podatke. Distribucija po vrsti projekta: istraživački ili uspostavni istraživački projekti (gotovo 100% preklapanja između prikupljenog uzorka i podataka iz dostupne baze HRZZ-a) te područje u koje pripada predmet projekta (polovica iz područja prirodnih i tehničkih znanosti u uzorku i u ciljnoj skupini, a oko 20% iz znanosti o životu u uzorku naspram oko 30% u ciljnoj skupini, odnosno oko 30% iz društvenih i humanističkih znanosti u uzorku naspram oko 20% u ciljnoj skupini: pojednostavljeno – uzorkom smo obuhvatili 10% više voditelja iz područja društvenih i humanističkih, a 10% manje iz znanosti o životu nego što ih je u ciljnoj skupini). Analizom rezultata utvrđeno je kako ni znanstveno područje djelovanja, niti stupanj afirmiranosti ispitanih znanstvenika nema statistički značajnog efekta na razinu zadovoljstva suradnjom sa Zakladom.


Anketa se sastojala od 27 pitanja zatvorenog i otvorenog tipa. Kako bismo ispitali postojanje kibernetičkog zlostavljanja od strane bezlične birokracije te zatim analizirali moguće odnose tog fenomena s drugim osjećajima/stavovima/iskustvima/karakteristikama ispitanika, prikupili smo i relevantne kontekst-podatke o općem (ne)zadovoljstvu voditelja projekata u suradnji sa Zakladom. Pitanja su obuhvaćala ocjenu suradnje sa Zakladom, osjećaje vezane uz tu suradnju, izvore podrške u slučaju poteškoća u suradnji, procjenu komunikacije tijela Zaklade s voditeljima, kao i stavove vezane uz nadzor i evaluaciju rada Zaklade.

Prvi podaci prikazani u ovom kratkom osvrtu donose prikaz odgovora na neka od tih pitanja, a koja su relevantna za promatrani fenomen ‘cyber bullying by faceless bureaucracy’. Za određivanje (ne)postojanja ovog oblika kibernetičkog zlostavljanje je presudan osjećaj bespomoćnosti pojedinca naspram djelovanja birokratske organizacije (vidi opširnije OVDJE, str. 22).

Obradom podataka detektirali smo fenomen cyber bullying od strane bezlične birokracije Zaklade među ispitanim aktualnim i bivšim voditeljima HRZZ projekata.Neki od odgovora to ilustriraju na sljedeći način:

  • „zbog toga se osjećaj bespomoćnosti održavao tijekom cijeloga trajanja projekta
  • „e-mail disciplinirajućeg tona (diskurzivni šamar)“
  • „popis [primjedbi] je prilično dug, a tema me toliko frustrira da ću se poštedjeti grča u želucu
  • „Predlažem da Zaklada osigura permanentne usluge kvalitetnog psihijatra za sve buduće voditelje projekata“
  • „Najveći dio vremena se u komunikaciji sa Zakladom vezano uz projekt osjećam poniženo

Naravno, treba imati na umu uzorak ove eksplorativne studije, te se dobiveni podaci kao takvi trebaju interpretirati s oprezom. Slijedi prikaz odgovora na nekoliko odabranih pitanja. Na pitanje kako se kao voditelji HRZZ projekta u odnosu na poslovnu suradnju sa Zakladom pretežito osjećaju, preko polovice ih je odgovorilo FRUSTRIRANO, a skoro 40% se osjeća BESPOMOĆNO. Iako ovi rezultati u smislu navedenih postotaka obzirom na uzorak nisu statistički značajni, svakako su iskustveno značajni te se podudaraju sa spoznajama iz intervjua i povratnim javljanjima voditelja HRZZ projekata. Svakako podaci naše eksplorativne studije neosporivo ukazuju na potrebu za detaljnijim istraživanjem ovog fenomena. S druge strane, rezultati isto tako ukazuju na to da se četvrtina osjeća REVOLTIRANO U ODNOSU NA SVOJ ZNANSTVENI RAD i isto toliko NEZADOVOLJNO, s tim da detaljnija obrada ukazuje na to da su ovi rezultati, opet čisto statistički govoreći, nisu značajni. Ipak se barem 40% voditelja osjeća ZADOVOLJNO. No, rezultati ukazuju na to da je statistički značajno mali broj ispitanih znanstvenika izjavio kako se osjećaju motivirano za svoj znanstveni rad u odnosu na poslovnu suradnju sa Zakladom. Imajući na umu važnost osjećaja motiviranost za uspješnost svakog znanstvenog projekta, kao i činjenicu da je suradnja sa Zakladom temelj svakog projekta, ovakvi rezultati zasigurno ukazuju na zabrinjavajuće stanje i pojavnost promatranog oblika kibernetičkog zlostavljanja.

Kao voditelj HRZZ projekta se u odnosu na poslovnu suradnju sa Zakladom PRETEŽITO osjećam:


Napomena: Odgovori su prikazani u postocima, bilo je moguće odabrati više odgovora, 88 ispitanika je odgovorilo na pitanje, s time da je zabilježeno ukupno 179 odgovora na ovo pitanje.

Kako se radi tek o eksplorativnoj studiji s glavnim ciljem detektiranja i rasvjetljavanja fenomena cyber bullyinga od strane bezlične birokracije, bilo bi neozbiljno spekulirati o uzrocima takvih osjećaja voditelja HRZZ projekata, no temeljem analize ‘konkretnih primjera osjećaja bespomoćnosti naspram djelovanja Zaklade’ (koje je detaljno opisala čak polovica ispitanika), bit će svakako moguće identificirati neke od okolnosti koje tome doprinose. U tom smislu, iako s obzirom na mali broj sudionika nije statistički značajno, svakako je indikativno što je čak polovica ispitanika navela da se u svojoj suradnji s HRZZ pretežito osjeća IZLOŽENO BUDALAŠTINAMA.

Na pitanje „U svojoj suradnji s HRZZ se pretežito osjećam: uspješno, neuspješno, izloženo opravdanim poslovnim izazovima, izloženo budalaštinama“ dobili smo slijedeće odgovore: svega 55% voditelja se pretežito osjeća uspješno, dok se čak 50% voditelja pretežito osjeća izloženo budalaštinama, naspram 18% onih koji se pretežito osjećaju izloženi opravdanim poslovnim izazovima ili 15% onih koji se pretežito osjećaju neuspješno u svojoj suradnji sa Zakladom.

Anketiranjem smo željeli ispitati osjećaj bespomoćnosti u kontekstu općeg (ne)zadovoljstva među voditeljima istraživačkih i uspostavnih istraživačkih projekata HRZZ-a, a kako bismo eksplorativno istražili jesu li naši (u smislu nacionalnog financiranja znanstvenog rada) PRIZNATI znanstvenici kroz svoj rad izloženi cyber bullyingu od strane bezlične birokracije Zaklade. Nažalost, dobili smo rezultate koji ukazuju na postojanje problema, kojeg je svakako potrebno dublje istražiti. Bez obzira na razinu opreza koju je potrebno primijeniti pri interpretaciji rezultata na ovakvom uzorku, rezultati svakako ukazuju na to da se čak 40% ispitanih voditelja PRETEŽITO osjeća bespomoćno, a preko 50% PRETEŽITO frustrirano. Ne samo da smo detektirali visoku izloženost ovoj vrsti kibernetičkog zlostavljanja, nego dobiveni rezultati, kao i analiza ‘konkretnih primjera osjećaja bespomoćnosti naspram djelovanja Zaklade’ indiciraju stanovitu KRONIČNOST viktimizacije u tom pogledu.

Nadalje, čak 43,5% anketiranih voditelja smatra da NITKO ne nadzire i korigira kvalitetu i zakonitost rada Zaklade, a 25,9% smatra da Zaklada nadzire SAMA SEBE, dok svega 7,1% smatra da to čini Hrvatski Sabor. Čak 70% anketiranih voditelja nema osjećaj da su ravnopravna ugovorna strana u odnosu na Zakladu, dok 65% procjenjuje da u svojoj suradnji sa Zakladom ima podređen položaj. U sljedećem koraku obrade podataka nam predstoji istražiti odnos između kibernetičkog zlostavljanja i upravo navedenih kontekst-podataka, znači procjene izostanka (vanjskog) nadzora, odnosno transparentnosti i odgovornosti, te procjene i osjećaja podređenosti u suštinski ravnopravno i partnerski zamišljenom odnosu. Tek nakon provedene analize će biti moguće ukazati na eventualno (ne)postojanje veze između tih faktora i izloženosti kibernetičkom zlostavljanju voditelja od strane bezlične birokracije Zaklade.

Zanimljivo je što statistički značajna većina (90%) anketiranih voditelja HRZZ projekata, bez obzira na to jesu li suradnju sa Zakladom ocijenili zadovoljavajućom ili ne, smatra da bi Zaklada najmanje jednom godišnje trebala evaluirati svoj rad kroz anketiranje voditelja projekata, te da većina smatra kako bi u Upravnom odboru Zaklade trebao biti zastupljen predstavnik voditelja istraživačkih (83%), odnosno uspostvnih istraživačkih projekata (56%). Iako se time vjerojatno ne bi direktno spriječio detektirani oblik kibernetičkog zlostavljanja, moguće je da bi se na taj način otklonilo dio okolnosti koje doprinose njegovoj pojavnosti, pa time u konačnici makar posredno utjecalo na smanjenje cyber bullyinga od strane bezlične birokracije i time povezanih negativnih iskustava. Zasigurno važnu ulogu u sprječavanju cyber bullyinga, ali i aktivnoj zaštiti svojih djelatnika imaju i matične ustanove voditelja HRZZ projekata, pa u konačnici i nadležno ministarstvo.

Kibernetičko zlostavljanje od strane bezlične birokracije je kompleksan i nepoželjan fenomen kojeg valja dalje istražiti i u čije se suzbijanje trebaju proaktivno uključiti sami voditelji HRZZ projekata, njihove matične ustanove, nadležno ministarstvo, ali i Hrvatski sabor koji je zadužen za nadzor rada Zaklade, a na koncu svakako i sama Zaklada. Ističemo da u sklopu našeg HRZZ projekta istražujemo kibernetičko zlostavljanje u Hrvatskoj, konkretno nad relevantnom populacijom hrvatskih znanstvenika, a ne bavimo se evaluacijom rada Zaklade – tu ulogu imaju nadležna državna tijela. Ukoliko se pokaže da je dio naših prikupljenih kontekst-podataka koristan za unapređenje rada Zaklade ili potakne konstruktivnu javnu i stručnu raspravu o sustavu nacionalnog financiranja znanosti, onda ćemo to svakako smatrati iznimno vrijednim „dodatnim rezultatom projekta“, kako to naziva Zaklada.

Zahvaljujemo svima koji su se odazvali pozivu za sudjelovanje u anketiranju te dali podršku istraživanju. Svjesni smo svih metodoloških izazova ove eksplorativne studije te s velikom zahvalnošću profitiramo od svake konstruktivne kritike iskusnijih kolega. Na kraju svakako još moramo ukazati na stručni kontekst unutar kojega se odvija naše istraživanje, a koji možda najbolje oslikava jedno od mnogobrojnih sličnih povratnih javljanja anketiranih voditelja HRZZ projekata:

 „Draga Anna-Maria,

[…] htjela sam […] podržati Vas i Vaš projektni tim u nastojanju da zahvatite iskustva znanstvenika i znanstvenica s Hrvatskom zakladom za znanost. Netko je to morao učiniti i iako vjerujem da Vam ta odluka iz više razloga nije bila jednostavna ja sam Vam jako na tome zahvalna.

Vaš okvir “bullying by faceless bureaucracy” je “sjeo” na moje iskustvo sa Zakladom (izuzev iznimno pozitivnog iskustva s jednom osobom iz njihove Pravne službe). Projekt koji sam s velikim entuzijazmom prijavila već dugo mi je, da budem dramatična, kao omča oko vrata. Usprkos tome što se na projektu rade sjajne stvari meni je on zbog Zaklade (zbog načina na koji se sa mnom komunicira, iznimne nefleksibilnosti, besmislenosti nekih njihovih odluka koje dolaze bez objašnjenja) nepresušni izvor stresa. Nemam ni priliku imati pozitivne osjećaje oko znanstvenih ishoda projekta kada sam u grču (doslovce) zbog administrativnih utega.

Ovim e-mailom Vas želim simbolično podržati, a ukoliko će Vam trebati i neka druga vrsta podrške svakako mi se javite. Već je puno napravljeno što je uopće anketa osmišljena i poslana i što je započet proces stvaranja kolektivnog aktera “voditelja projekata”. S obzirom na brojna negativna iskustva koja su nam zajednička sa Zakladom bilo bi šteta da ostanemo fragmentirani.

Nadam se da će ovo biti pozitivni primjer aktivizma u znanosti i da će doprinijeti kvalitetnijem radu Zaklade ne samo za nas već i sve buduće voditelje projekata. Smatram da bi Vam Zaklada trebala biti zahvalna što ste za njih napravili istraživanje koje su zapravo sami trebali napraviti, a s ciljem unapređenja svoga rada.

Hvala još jednom i srdačno,

[…]“

Najljepše zahvaljujemo voditeljici HRZZ projekta na podršci i dopuštenju anonimnog objavljivanja maila, kao što smo neizmjerno zahvalni i svim ostalim voditeljima HRZZ projekata koji su nam ovih dana slali mailove podrške i ohrabrenja, savjeta i prijedloga.  

U odnosu na pokušaj birokratske cenzure i potpuno neprihvatljivog ograničavanja slobode i autonomije znanstvenog stvaralaštva te difamacije ove ugovorene komponente HRZZ projekta UIP-2017-05-8876 od strane Zaklade zainteresirane čitatelje upućujemo na News od 02.12.2019. god. Do danas nismo dobili odgovor od Zaklade tko je odgovorna osoba Zaklade koja je birokratski, virtualno i naravno posve anonimno odredila da istraživanje ovog pojavnog oblika kibernetičkog zlostavljanja nije dio našeg projekta, pa po toj logici niti ne predstavlja kibernetičko zlostavljanje. Sama obavijest Zaklade je izvrstan i javno dostupan primjer kibernetičkog zlostavljanja voditelja HRZZ projekta od strane bezlične birokracije Zaklade, s time da nije samo stvorila OSJEĆAJ bespomoćnosti, već REALNU SITUACIJU bespomoćnosti, jer obavijest i dalje stoji, dok objašnjenja, osobne odgovornosti, transparentnosti ili nadzora nema.